Nakon što je otkrila da zemlja ne proizvodi novac, vlada proučava revolucionarnu metodu: izgradnju industrije.

Brazil napreduje u Čile i širi svoj teritorij. Karta se širi, generali slave, a Kongres ostaje 100% imperijalistički.

Samo postoji jedan mali problem:

Teritorija ne plaća račune.

Osvajanje je relativno jednostavno. Teško je pretvoriti kvadratne kilometre u proizvodnju, industriju i bogatstvo.

Stoga, dok naši hrabri stratezi raspravljaju koju granicu osvojiti sutra, ekonomisti predlažu opasno revolucionarnu ideju:

Što kažete na to da nešto proizvedete?

Sljedeći korak trebao bi biti transformacija širenja u razvoj: jačanje proizvodnje, izgradnja infrastrukture i industrijalizacija zemlje. Uostalom, veliki Brazil izgleda dobro na karti, ali bogati Brazil je puno teže osvojiti.

A budućnost ima još veću ambiciju: pripremiti zemlju za vojnu i, na kraju, utrku u nuklearnom naoružanju.

Ali smiri se.

Prije atomske bombe, možda bi bilo mudro smisliti kako platiti tvornicu koja će je graditi.

Formula se čini jednostavnom:

  • Prvo smo osvojili teritorij.

  • Tada smo stekli bogatstvo.

I tek se onda pitamo tko se još ima obraza petljati s nama.

Jer carstvo bez industrije je samo velika karta.

I nažalost, velika karta ne donosi novac.